Što je taksonomija i zašto EU treba zajedničku definiciju za održiva ulaganja

Za ostvarenje potpora održivim projektima u vrijednosti bilijun eura neophodan je sustav zajedničkih normi EU-a, taksonomija

Da bi održivi razvoj uistinu bio održiv i osigurao očuvanje prirodnih resursa i poštivanje ljudskih i socijalnih prava, neophodno ga je usmjeravati i planski ostvarivati. Stoga je klimatska politika važan aspekt jer je potreba za ograničavanjem i ublažavanjem posljedica klimatskih promjena sve veća. Klimatske promjene utječu na cijeli svijet, a sve češći ekstremni vremenski uvjeti poput suša, toplotnih udara, obilnih kiša, poplava i klizišta pogađaju i Europu. Promjena klime utječe i na porast razine mora, zakiseljavanje oceana i gubitak bioraznolikosti.

Za održavanje povećanja temperature ispod 1,5 stupnja, na razini koju je Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) proglasio sigurnom, ključna je ugljična neutralnost. Njezina važnost prepoznata je i u Pariškom sporazumu koji je potpisalo 195 država, uključujući EU.

U prosincu 2019. Europska komisija predstavila je Europski zeleni plan, stvoren radi postizanja klimatske neutralnosti Europe do 2050. Uz pomoć Zelenog plana Europa treba do 2050. postati prvi kontinent koji uklanja onoliko emisija CO2 koliko ih proizvodi, ostvariti cilj nulte neto emisije. Taj cilj postao je pravno obvezujući 2021. godine kada su Europski parlament i Vijeće usvojili zakon o klimi.

Izmijenjen je i cilj smanjenja emisija do 2030., s 40 na barem 55 posto. EU trenutno revidira staro zakonodavstvo i postavlja nove zakone koji će pomoći u postizanju tog cilja. Paket zakona poznat je pod nazivom “Spremni za 55%” i uključuje pravila o trgovanju emisijama, nacionalnim ciljevima smanjenja emisija, uklanjanju ugljika u sektoru korištenja zemljišta i emisijama iz prometa. Kako bi se taj cilj postigao, EU mora ulagati u nove tehnologije. Javna ulaganja neće biti dovoljna, te se privatni ulagači moraju uključiti u financiranje klimatski prihvatljivih projekata. Zato su potrebni jasni kriteriji što je održivo i ekološki prihvatljivo, jer bi se u protivnom neka sredstva mogla usmjeriti na projekte za koje se tvrdi da su zeleni, ali u stvarnosti to nisu.

Koje se gospodarske djelatnosti smatraju održivima

Neke su države članice već počele razvijati svoje klasifikacijske sustave. I poduzeća u potrazi za novcem i ulagači zainteresirani za potporu održivim projektima imat će koristi od zajedničkih normi EU-a.

Stoga su u lipnju 2020. zastupnici odobrili Uredbu o taksonomiji, okvir kojim se određuje koje se djelatnosti mogu smatrati održivima. Time se uspostavlja zajednički klasifikacijski sustav u cijelom EU-u, poduzećima i ulagačima pruža jasnoća te potiče povećanje financiranja privatnog sektora za tranziciju prema klimatskoj neutralnosti.

Uredbom se utvrđuje šest okolišnih ciljeva i navodi da se djelatnost može smatrati okolišno održivom ako pridonosi bilo kojem od njih, a da pritom ne nanosi znatnu štetu nijednom od ostalih.

Zbog načela nečinjenja štete Europska komisija će dodatno definirati gospodarsku djelatnost koja za okoliš uzrokuje veću štetu od koristi te se ne može okvalificirati kao održiva. Osim toga, okolišno održive djelatnosti trebaju poštovati ljudska i radnička prava.

Do sada je definirano šest okolišnih ciljeva. Ublažavanje klimatskih promjena, odnosno izbjegavanje i smanjenje emisija stakleničkih plinova kao i povećanje uklanjanja stakleničkih plinova je prvi na popisu tih ciljeva. Slijedi prilagodba klimatskim promjenama, što znači smanjenje ili sprečavanje negativnog utjecaja na trenutačnu ili očekivanu buduću klimu ili rizika od takvog negativnog utjecaja. Održivo korištenje i zaštita vodnih i morskih resursa je treći okolišni cilj, a slijedi ga prelazak na kružno gospodarstvo s naglaskom na ponovnu uporabu i recikliranje resursa. Na kraju su jednako važni sprečavanje i kontrola onečišćenja kao i zaštita i obnova biološke raznolikosti i ekosustava.

Tko utvrđuje tehničke kriterije

Uredbom o taksonomiji, koja je postala zakon u srpnju 2020., utvrđuje se opći okvir za klasifikaciju održivih djelatnosti. Europskoj komisiji prepušteno je da razradi tehničke kriterije na temelju kojih bi se utvrdilo pridonose li projekti nekim okolišnim ciljevima. Komisija je prvi skup kriterija izradila u travnju 2021., a on je stupio na snagu u prosincu 2021. Drugim skupom pravila, predloženim u veljači 2022., omogućeno je uključivanje nuklearne energije i plina kao okolišno održivih gospodarskih djelatnosti pod određenim uvjetima. Parlament je u srpnju 2022. raspravljao o aktu Komisije i odlučio da neće uložiti prigovor na njega.

Odakle sredstva za održiva ulaganja

Plan ulaganja za Europski zeleni plan u ovom će desetljeću privući najmanje bilijun eura javnih i privatnih sredstava. Za postizanje privremenog cilja smanjenja emisije stakleničkih plinova za 40 posto do 2030. treba uložiti dodatnih 260 milijardi eura godišnje, procijenila je Europska komisija. Oko polovice sredstava dolazi iz dugoročnog proračuna EU-a kroz programe za projekte vezane uz klimu i okoliš, poput poljoprivrednog fonda, programa Obzor Europa, LIFE i regionalnog i kohezijskog fonda, koji trebaju odvojiti najmanje 30 posto sredstava za klimatske akcije. Njihovo ulaganje treba potaknuti sufinanciranje država članica i privući dodatna sredstva. Program InvestEU i sredstva iz prihoda dobivenih kroz sustava trgovine emisijama stakleničkih plinova ETS trebaju privući više privatnih i javnih ulaganja, a novi Mehanizam za pravednu tranziciju, osmišljen za pomoć regijama i zajednicama najviše pogođenim prelaskom na zelenu ekonomiju kao što su regije ovisne o ugljenu, dodatna sredstva. Fondu za pravednu tranziciju, jednom od tri stupa Mehanizma, namijenjeno je 17,5 milijardi eura. Program InvestEU u okviru „EU sljedeće generacije“ dobio je 26,2 milijarde eura jamstava iz proračuna EU-a, a očekuje se da će svojim mehanizmima i instrumentima pokrenuti gotovo 400 milijardi eura ulaganja.

 

 

 

 

 

Zadnje novosti