Fond solidarnosti Europske unije (FSEU) omogućava Europskoj uniji da pruži potporu određenoj državi pri saniranju posljedica velike elementarne nepogode ili izvanrednog stanja. Osim što potporu treba znati ugovoriti, još je važnije znati ju iskoristiti i tu je važan apsorpcijski kapacitet pojedine države, tj. mjera u kojoj je država sposobna u potpunosti potrošiti dodijeljena financijska sredstva iz EU fondova na učinkovit način. Fond solidarnosti je Hrvatska ugovarala dva puta, jednom u svrhu obnove nakon zagrebačkog potresa (683.7 milijuna €), drugi put u svrhu obnove nakon banijskog potresa (319,2 milijuna €).
Hrvatska se nalazi u razdoblju provedbe Nacionalnog plana oporavka i otpornosti i u razdoblju programiranja višegodišnjeg financijskog razdoblja. To znači da trenutno postoji velika količina novca koje treba smisleno utrošiti. Novije članice EU se često susreću s velikom alokacijom sredstava iz EU proračuna te s vlastitim nemogućnostima u dobivanju tih sredstava jer im u sustavu javne uprave nedostaje educiranih radnika koji razumiju principe EU fondova i raspolažu znanjima iz projektnog menadžmenta.
Budući da je najveći dio sredstava iz Fonda solidarnosti usmjeren na jedinice lokalne samouprave (JLS), do izražaja dolaze njihovi apsorpcijski kapaciteti, posredno upravni kapaciteti, tj. struktura organizacije i zaposlenici. Premali broj JLS u Hrvatskoj primjenjuje projektni menadžment, a i temeljni problem lokalne samouprave u Hrvatskoj su organizacijske strukture i fiskalne održivosti. Problemi uključivanja djelatnika u EU projekte su nedovoljna osposobljenost i nedostatak motivacije zaposlenika koji rade na EU projektima zbog izostanka nagrađivanja. Provedba Fonda solidarnosti nije samo izazovna za prijavitelje, već i za Provedbena tijela koja nemaju dovoljno stručnjaka za obradu pristigle dokumentacije.
Prema dosadašnjem iskustvu izazovi s kojima se JLS suočavaju prilikom obnove infrastrukture stradale u potresu mogu se ovako podijeliti:
- Prijava na Pozive
Umjesto Pozivima za dodjelu sredstava JLS oštećenim u potresu sredstva su se mogla distribuirati logikom direktne dodjele. Na taj način bi se uštedjelo vrijeme i resursi jer je potrebno unesrećenim upravama olakšati situaciju. Sredstva su se mogla spustiti na JLS da ga oni same utroše po postavljenim pravilima te da odgovaraju za svrsishodnost trošenja kroz provjere.
- Javne nabave
Olakšao se postupak nabave za radove koji se odnose na obnovu zgrada, ali nije i prema nabavama radova za drugu infrastrukturu stradalu u potresu, kao što su ceste, sustavi vodoopskrbe i odvodnje, sanacija klizišta i slično. Posljedično postoji problem što se javne nabave raspisuju, ali se izvođači nedovoljno javljaju zato što postoji velika ponuda poslova na tržištu građevinskih radova, a postupak javne nabave dugo traje i uvijek može doći do žalbi koje ga još više usporavaju. Trenutno je ogromna, možda najveća ikad, potražnja za građevinskim radovima u Hrvatskoj. Za obnovu primarne infrastrukture se moglo ići olakšanim pravilima javne nabave kao i za zgrade budući da imamo jako malo vremena za iskoristiti danu alokaciju.
- Koordinacija
Kod samog raspisivanja Poziva nužna je koordinacija kojom će se odrediti što su prihvatljivi troškovi, a što nisu. Različita ministarstva imaju nerijetko drugačije postavljene kriterije, a krajnji izvor sredstava je isti. Jasno je kako institucije rade po već ustaljenoj praksi koju su usvojile, ali je očit izostanak temeljnih i jasnih smjernica koje bi olakšale posao svima.
Sad je kasno govoriti o tome što bi bilo kad bi bilo, realnost je poznata, do 30.6.2023. računi moraju biti plaćeni, a stanje na terenu nije zadovoljavajuće. Premalo je vremena da bi se pravila mijenjala, sad je potrebno što više rada i komunikacije kako bi se sredstva što više iskoristila. Europska unija je Hrvatskoj ponudila ogroman novac, ali novac ne gradi sam po sebi, tu smo potrebni i mi.
Mijo Bežovan, univ. spec. stud. eur.
Savjetnik za pripremu i provedbu EU projekata
