Zašto bi trebalo podržati svaku iole normalnu inicijativu , da se učini maksimalno koliko može u obnovi potresom pogođenim područjima?

Danas pričamo o zagrebačkom i petrinjskom potresu. Ali nitko ne kaže da sutra možda nećemo pričati o nekom drugom području.??!!! Svi znamo da postoji više razloga za neuspješnost obnove poslije dva navedena potresa u Hrvatskoj. Novac nije problem – ovoga puta!  Jedna od glavnih razloga neuspješnosti obnove je slaba organizacija i koordinacija između različitih institucija i organizacija uključenih u proces obnove. Također, neki od razloga su nedostatak stručnjaka i odgovarajućeg tehničkog znanja, kao i problemi s neefikasnosti administrativnih postupaka.

Stambeno zbrinjavanje je posebno važno u područjima koja su pogođena potresom jer ono predstavlja ključnu potrebu za obnovom i oporavkom zajednice. Bez adekvatnog stambenog zbrinjavanja, ljudi su primorani živjeti u privremenim smještajima što može dovesti, između ostalog, i do povećanja rizika od zdravstvenih problema. Stambeno zbrinjavanje također je važno za ekonomski oporavak područja, jer omogućuje ljudima da se vrate na posao i nastave sa svakodnevnim životom.

Dakle, stambeno zbrinjavanje je jedna od ključnih potreba za oporavak zajednice nakon potresa i važno je da se osigura brzo i adekvatno rješenje za stambeno zbrinjavanje za sve pogođene osobe.

Što smo do sada naučili iz procesa obnove? Naučili smo da nismo znali planirati obnovu  jer stvarni Plan obnove do sada – nije postojao.

Da ponovimo gradivo i pomognemo novom ministru, čije napore u realizaciji ovog zahtjevnog procesa u potpunosti razumijemo, ali samo da ovoga puta dođemo do stvarnih rezultata.

Da, svjesni smo činjenice da je obnova područja nakon potresa kompleksan i dugotrajan proces. Ali smo isto tako svjesni da postoje  glavni koraci za obnovu područja nakon potresa, a koji su:

1. Osiguravanje sigurnosti: Prvi korak je osigurati sigurnost ljudi i životinja, te izvršiti evakuaciju ako je potrebno.
2. Procjena štete: Treba izvršiti procjenu štete na zgradama i infrastrukturi kako bi se utvrdilo koliko je stvari oštećeno i koliko je potrebno novca za obnovu.
3. Prikupljanje sredstava: Potrebno je prikupiti sredstva za obnovu, kroz državni proračun donacije, odgovarajuće kredite ili druge izvore financiranja.
4. Planiranje obnove: Potrebno je razviti plan za obnovu, uključujući odabir izvođača, izbor materijala i raspored radova.
5. Izgradnja: Nakon što je plan za obnovu razvijen, počinje se s izgradnjom i obnavljanjem zgrada, kuća i infrastrukture.
6. Pokretanje poslovanja: Nakon što su radovi na obnovi završeni, potrebno je pokrenuti poslovanje i vratiti se normalnom životu.
7. Praćenje i evaluacija: Treba pratiti i evaluirati proces obnove kako bi se utvrdilo što je funkcioniralo dobro i što treba popraviti u budućnosti.

Do sada su riješena prva tri od sedam navedenih koraka, ljudi su evakuirani iz opasnih kuća, većim dijelom je obavljena i procjena šteta, a Vlada je obećala snositi troškove obnove.

Postoji nekoliko političkih i operativnih rješenja koja bi mogla pomoći u bržoj gradnji kuća na područjima pogođenim potresom:

1. Poboljšanje koordinacije i suradnje: Efikasnom koordinacijom i suradnjom između različitih institucija i organizacija, kao i između različitih sektora, priprema za gradnju novih kuća bila bi brza i ne bi predstavljala zapreku u procesu obnove.
2. Osiguranje stručnjaka i tehničkog znanja: Stručnjaci i kvalitetni izvođači s potrebnim tehničkim znanjem jamstvo su i ključni uvjet da se radovi na gradnji provode prema standardima za otpornost na potres.
3. Poboljšanje administrativnih postupaka: Kvalitetnim administrativnim postupcima koji se odnose na izgradnju novih kuća, kao što su odobrenja i dozvole za gradnju, smanjilo bi se vrijeme potrebno za gradnju novih kuća.
4. Uključivanje stanovništva: Sudjelovanjem stanovništva u procesu planiranja i izgradnje novih kuća, kao i osiguravanje da se njihove potrebe i želje uzimaju u obzir, moglo bi se osigurati da se radovi na gradnji provode u skladu s potrebama stanovništva.

Koliko god nam se sada žuri s obnovom ipak, nužno je držati se nekih standarda jer izgradnja stambenih kuća na područjima pogođenim potresom predstavlja više izazova, a neki od njih su:

Sigurnost: glavni izazov je osigurati da se nove kuće grade prema standardima za otpornost na potres kako bi se smanjio rizik od štete i ozljeda u slučaju budućih potresa.

Financije: obnova stambenih kuća na područjima pogođenim potresom može biti vrlo skupa, što predstavlja izazov za stanovnike koji su već pretrpjeli gubitak svog doma i imovine. Uloga države, odnosno poreznih obveznika čijim novcem se financira obnova je nužna kao i u mnogim sličnim situacijama, ne samo kod nas nego u svim državama.

Planiranje i koordinacija: izgradnja stambenih kuća na područjima pogođenim potresom zahtijeva dobro planiranje i koordinaciju između različitih institucija i organizacija, kao i između različitih sektora, kao što su graditeljstvo, financiranje i socijalna skrb.

Dostupnost materijala i stručnjaka: izgradnja stambenih kuća na područjima pogođenim potresom može biti otežana nedostatkom dostupnosti materijala i stručnjaka, kao i nedostatkom odgovarajućeg tehničkog znanja.

Prilagodba klimatskim promjenama: Izgradnja stambenih kuća na područjima pogođenim potresom mora biti prilagođena klimatskim promjenama kako bi se osigurala sigurnost i dugoročna održivost.

Politička volja sada postoji, imenovan je novi ministar s jednom zadaćom – obnova. Ima 23 tjedna  do kraja 30.6.2023 da potroši 633 milijuna eura, koliko je još ostalo za potrošiti za obnovu nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa.

Organizacija posla biti će najveći izazov za ministra. Brojni se objekti javne namjene grade i obnavljaju i to ide svojim tempom. Ali najveći izazov ostaje stambeno zbrinjavanje 4500 sugrađana , koji sada žive u 2208 kontejnerskih jedinica a čija obnova i/ili izgradnja možda bude brža kroz primjenu novog zakona.  Ono što pozdravljam je ukidanje različitih administrativnih opterećenja, kao što su: projekt uklanjanja objekta, financijsko-tehnička kontrola, elaborat ocjene stanja te se težište odgovornosti postavlja na  projektante. I bilo bi dobro da se obeštete ljudi koji su već platiti dokumentaciju koja se više neće izrađivati. Navedene promjene su iznimno važne za sve one naše sugrađane koji kreću u samoobnovu. Važno je da Vlada  osigura financiranje samoobnove od samog starta, da u trenutku kada korisnik zaprimi rješenje o konstrukcijskoj obnovi ili izgradnji zamjenske kuće na njegov račun bude ispaćen cjelokupan odobreni iznos.

Želim vjerovati da će se maksimalno koristiti tehničko znanje, iskustva i najbolja praksa građevinskog sektora, te da će se izvođači radova birati na temelju operativnih i financijskih sposobnosti, pod jasno definiranim standardom cijene m2 i rokovima – koji nisu i ne mogu biti fleksibilni.

I za kraj, nadam se da će lokalnom poduzetništvu  uključenom u obnovu biti prilika za ekonomski zamah u godini u kojoj sigurno neće ‘cvati cvijeće’.