ODRIČE LI SE RH ODRŽIVOG SUSTAVA GOSPODARENJA OTPADOM?

Krajem svibnja 2019. godine Ministarstvo zaštite okoliša i energetike kao PT1 objavilo je Poziv na dostavu projektnih prijedloga „Izgradnja i/ili opremanje postrojenja za sortiranje odvojeno prikupljenog otpadnog papira, kartona, metala, plastike i drugih materijala“ (KK.06.3.1.12) –  sortirnice.

Na prvi pogled, natječaj kao i svaki drugi. Navode se predmet, svrha i pokazatelji poziva, prihvatljivi prijavitelji, financijska alokacija i intenzitet potpore, prihvatljive i neprihvatljive aktivnosti i troškovi te obveze koje se odnose na državne potpore i specifični kriteriji prihvatljivosti.

I upravo obveze koje se odnose na državne potpore i specifični kriteriji prihvatljivosti predstavljaju najveći prijepor i otpor kod potencijalnih prijavitelja, jer je Ministarstvo odredilo da bespovratna sredstva koja se dodjeljuju u sklopu ovog poziva predstavljaju državnu potporu.

Specifični kriteriji prihvatljivosti glase:

„1. Projektni prijedlog sadrži potpisani Sporazum svih JLS-a koji će koristiti postrojenje za sortiranje. 2. Projektni prijedlog sadrži obvezu Korisnika da će odabrati operatera postrojenja za sortiranje na temelju postupka odabira provedenog u skladu sa Zakonom o javnoj nabavi (NN 120/16) ili Zakonom o koncesijama (NN 69/17)“.

Prva točka prihvatljiva je svakom Korisniku te ne predstavlja nikakve prijepore, jer logično je da ako se udružuje više JLS-a na projektu potreban je svrsishodan dokument kojim se to potvrđuje. Međutim, odredba da Korisnik bespovratnih sredstava „mora“ odabrati operatera, tj. upravitelja sortirnice, preko postupka javne nabave ili putem koncesije, predstavlja kamen spoticanja mnogih zainteresiranih prijavitelja. Naime, veliki broj JLS-ova ima osnovana svoja komunalna društva koja su osnovana upravo za gospodarenje otpadom na njihovom području, a predloženim natječajem ih se uvjetuje na upravljanje putem koncesionara ili dodijeliti upravljanje kroz provođenje postupka javne nabave.

Ovakav stav Ministarstvo nalazi u sprečavanju narušavanja tržišnog natjecanja te vjeruju da će se na temelju konkurentnog, transparentnog, ne diskriminirajućeg i neuvjetovanog  javnog natječaja u skladu s načelima javne nabave, isključiti davanje prednosti na tržištu određenom poduzetniku. Time će ugovor o upravljanju sortirnicom, kao i naknada za taj posao biti sklopljeni sukladno uvjetima tržišta i na objektivan način  biti povezani s predmetom odnosno i specifičnim ciljem i uvjetima koji moraju biti ispunjeni za odabir najpovoljnije ponude za upravljanje sortirnicom.

Kako vrag uvijek spava u malim sitnim slovima, krenuo sam redom identificirati moguće prepreke i probleme vezane uz predmetni natječaj. Pa krenimo redom. Da bi neka potpora bila državna potpora moraju biti ispunjena 4 elementa – da je riječ o državnim sredstvima, selektivnosti, prednosti i utjecaju na tržište, odnosno narušavanju tržišnog natjecanja. Da li su sva 4 elementa ispunjena?

Za svaki EU natječaj dio sredstava se osigurava u Proračunu RH (15% alokacije Poziva). Selektivnost se odnosi na postupak odabira te činjenicu da li je određeni poduzetnik, sektor ili regija dobio određena sredstava iz proračuna države, jedinice lokalne ili područne samouprave ili druge pravne osobe davatelja potpore pa je time doveden u povoljniji tržišni položaj u odnosu na konkurenciju. O selektivnosti se može raditi i kada postoji određeno diskrecijsko pravo odlučivanja prilikom dodjele potpore od strane davatelja potpore. Prednost na tržištu se ostvaruje činjenicom da je Korisnik potpore primio sredstva koja ne bi mogao ostvariti u svom redovnom poslovanju.

Vidljivo je da su prva 3 elementa ispunjena, međutim da li je ispunjen posljednji element? Ugovor o funkcioniranju EU propisuje zabranu dodjele državnih potpora koje utječu (ili bi mogle utjecati) na trgovinu među državama članicama Europske unije. Sukladno tome, da bi potpora bila državna potrebno je utvrditi ima li djelatnost koju obavlja Korisnik potpore stvarni ili potencijalni učinak na trgovinu između RH i država članica EU, odnosno dolazi li do narušavanja tržišnog natjecanja?

Prvo je potrebno odrediti tko je Korisnik u cijeloj priči. Prihvatljivi prijavitelji na Poziv su jedinice lokalne samouprave, tj. općine i gradovi. Nakon što se evaluira projektna prijava te se donese Odluka o odabiru i nakon što se potpiše Ugovor o dodijeli bespovratnih sredstava, prijavitelj postaje Korisnik, koji je odgovoran za cjelokupnu provedbu projekta. Dakle, Korisnik je određeni grad ili općina. Samo od sebe nameće se pitanje da li JLS-ovi mogu primiti državnu potporu? Prema Zakonu o državnim potporama (NN 47/14 i 69/17) davatelj državne potpore je središnje tijelo državne uprave, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te svaka pravna osoba koja dodjeljuje državne potpore. Korisnik državne potpore je svaka pravna i fizička osoba koja, obavljajući gospodarsku djelatnost, sudjeluje u prometu roba i usluga, a prima državnu potporu, bez obzira na njezin oblik i namjenu. Iz toga proizlazi da državnu potporu može primiti svaka JLS koja obavlja bilo kakvu gospodarsku djelatnost.

Da li se u konkretnom slučaju radi o državnoj potpori? Po meni ne. Zašto? Obavijest Komisije o pojmu državne potpore iz članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (2016/C 262/01) govori o razlozima na kojima se zasnivaju predmeti u kojima je Komisija smatrala da određene mjere ne mogu imati učinak na trgovinu među državama članicama i mogu također biti relevantni za određena javna financiranja infrastrukture, pogotovo lokalne ili općinske infrastrukture, čak i ako se nju komercijalno iskorištava. Jedno bitno svojstvo takvih predmeta bilo bi uglavnom lokalno područje obuhvata i dokaz da nije vjerojatno da bi učinak na prekogranična ulaganja bio veći od marginalnog. Dokazi kojima se pokazuje da nema učinka na trgovinu mogli bi uključivati podatke iz kojih je vidljivo da izvan države članice postoji samo ograničena mogućnost upotrebe infrastrukture i da su prekogranična ulaganja na predmetnom tržištu minimalna ili da nije vjerojatno da će to na njih imati negativan učinak.

Isti dokument navodi da postoje okolnosti u kojima određene infrastrukture nisu u izravnom tržišnom natjecanju s drugim infrastrukturama iste vrste ili s drugim infrastrukturama drukčije vrste koje nude usluge sa znatnim stupnjem zamjenjivosti ili izravno s takvim uslugama. Nepostojanje izravnog tržišnog natjecanja među infrastrukturama vjerojatno postoji kod sveobuhvatnih mrežnih infrastruktura koje su prirodni monopoli, tj. čije bi umnožavanje bilo neekonomično. Slično tome, možda postoje sektori u kojima je privatno financiranje izgradnje infrastruktura neznatno. Komisija smatra da su učinak na trgovinu među državama članicama ili narušavanje tržišnog natjecanja obično isključeni u pogledu izgradnje infrastrukture u predmetima gdje istodobno vrijede sljedeća pravila:

  1. infrastruktura obično nije suočena s izravnim tržišnim natjecanjem,
  2. privatno financiranje je neznatno u tom sektoru u predmetnoj državi članici, te
  3. infrastruktura nije napravljena kako bi selektivno stavljala u povoljniji položaj određenog poduzetnika ili sektor, nego se njome osiguravaju koristi za cijelo društvo.

 

Kako bi cijelo javno financiranje određenog projekta bilo izvan područja primjene pravila o državnim

potporama, države članice moraju osigurati da se financiranje koje je osigurano za izgradnju infrastruktura ne može upotrijebiti za unakrsno subvencioniranje ili neizravno subvencioniranje drugih gospodarskih djelatnosti, uključujući i upravljanje infrastrukturom.

Unakrsno subvencioniranje može se isključiti tako da se osigura da se vlasnik infrastrukture ne bavi ni jednom drugom gospodarskom djelatnošću ili, ako se vlasnik infrastrukture bavi nekom drugom gospodarskom djelatnošću, vođenjem odvojenih računa, primjerenom raspodjelom troškova i prihoda te osiguravanjem toga da druge djelatnosti nemaju koristi od javnog financiranja. Nepostojanje neizravne potpore, pogotovo operateru infrastrukture, može se osigurati dodjelom upravljanja njome putem javnog natječaja.

Također, Uredbom Komisije (EU) br. 651/2014 оd 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju EU, potpore za ulaganje kojima se poduzetnicima omogućuje da premaše norme Unije za zaštitu okoliša ili povećaju razinu zaštite okoliša u nedostatku normi Unije spojive su s unutarnjim tržištem u smislu članka 107. stavka 3. Ugovora i izuzimaju se od obveze prijave iz članka 108. stavka 3. Ugovora.

Potrebno je naglasiti da je Ministarstvo pripremalo Poziv vodeći se idejom odabira operatera samo putem javnog natječaja ili koncesije te se nije uzela u obzir mogućnost dodjele upravljanja sortirnicom postojećem komunalnom poduzeću.  Zašto tako – ne znam. Međutim, isto tako nije se vodilo računa niti o tome da je operaterima, koji infrastrukturu kojoj je dodijeljena potpora upotrebljavaju za pružanje usluga krajnjim korisnicima, dana prednost ako im se upotrebom infrastrukture omogućuje gospodarska korist koju ne bi dobili u uobičajenim tržišnim uvjetima. To se obično primjenjuje ako je iznos koji plaćaju za pravo iskorištavanja infrastrukture manji od onoga koji bi plaćali usporedivu infrastrukturu u uobičajenim tržišnim uvjetima. Komisija smatra da gospodarska prednost dana operateru može posebice biti isključena ako je koncesija za upravljanje infrastrukturom (ili njezinim dijelovima) dodijeljena za dobru cijenu javnim natječajem koji ispunjava sve relevantne uvjete.

Premda Zakon o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18) ne predviđa gospodarenje otpadom kao komunalnu djelatnost, mnogi gradovi i općine su, sukladno članku 26. istog Zakona, gospodarenje otpadom proglasili komunalnom djelatnošću. Stoga gospodarenje otpadom treba sagledati i s aspekta komunalne djelatnosti koja se obavlja kao javna služba, a usluge koje se pružaju u obavljanju tih djelatnosti od općeg su interesa.

Stoga je interesantno pročitati članak 9. Zakona o komunalnom gospodarstvu (ZKG) koji kaže: „Komunalne djelatnosti ne obavljaju se radi stjecanja dobiti, već radi osiguravanja isporuke komunalnih usluga korisnicima prema načelima komunalnog gospodarstva propisanim ovim Zakonom“. Zanimljiv je i stavak 1. članka 33. Zakona koji propisuje da komunalne djelatnosti (osim ako ZKG ne propisuje drukčije), može obavljati:

  • trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave ili više jedinica lokalne samouprave zajedno;
  • javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave;
  • služba – vlastiti pogon koju osniva jedinica lokalne samouprave;
  • pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji;
  • pravna i fizička osoba na temelju ugovora o obavljanju komunalne djelatnosti.

Prema Zajedničkom mišljenju vezano uz primjenu novog Zakona o komunalnom gospodarstvu – provedba postupaka javne nabave za obavljanje komunalne djelatnosti Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja i Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, moguće je trgovačkom društvu koje je osnovala JLS ili više JLS-eva zajedno dodijeliti obavljanje komunalne djelatnosti na temelju odluke Predstavničkog tijela JLS, samo ako su ispunjeni uvjeti tzv. „in-house“ izuzeća Zakona o javnoj nabavi (NN 120/16) iz članka 33.a koji glasi:

„(1)Zakon se ne primjenjuje na ugovore o javnoj nabavi koje javni naručitelj dodjeljuje drugoj pravnoj osobi ako:

  1. nad tom pravnom osobom javni naručitelj samostalno ili zajedno s drugim javnim naručiteljima obavlja kontrolu sličnu onoj koju provodi nad svojim poslovnim jedinicama
  2. pravna osoba pod kontrolom obavlja više od 80 % svojih djelatnosti u izvršavanju zadataka koje joj je povjerio jedan ili više javnih naručitelja koji nad njome provode kontrolu ili koje su joj povjerile druge pravne osobe nad kojima jedan ili više tih javnih naručitelja provode kontrolu, i
  3. nema izravnog udjela privatnog kapitala u pravnoj osobi pod kontrolom, osim sudjelovanja privatnog kapitala koje je obvezno na temelju odredaba posebnog zakona, u skladu s osnivačkim Ugovorima, a koji nema značajke kontroliranja i blokiranja i koji ne vrši odlučujući utjecaj na tu pravnu osobu.

(2) Smatra se da javni naručitelj provodi samostalno kontrolu nad pravnom osobom u smislu točke 1. ako ima presudan utjecaj na strateške ciljeve i na važne odluke dotične pravne osobe, s time da takvu kontrolu može provoditi i drugi subjekt nad kojim javni naručitelj na isti način provodi kontrolu.

(3) Smatra se da javni naručitelji provode zajedničku kontrolu nad pravnom osobom u smislu točke 1. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

  1. tijela nadležna za odlučivanje u toj pravnoj osobi čine predstavnici svih sudjelujućih javnih naručitelja, s time da pojedinačni predstavnici mogu predstavljati nekoliko sudjelujućih javnih naručitelja ili sve njih
  2. ti javni naručitelji mogu zajedno imati presudan utjecaj na strateške ciljeve i važne odluke u toj pravnoj osobi, i
  3. ta pravna osoba nema interese različite od interesa javnih naručitelja koji nad njom provode kontrolu.

 

Vidljivo je da JLS, kao javni naručitelj, mora prije donošenja odluke o povjeravanju obavljanja komunalne usluge svom trgovačkom društvu provjeriti jesu li ispunjeni uvjeti iz članka 33. stavka 1. točke 2. ZJN 2016, tj. obavlja li to trgovačko društvo neku drugu tržišnu djelatnost u postotku jednakom ili višem od 20%. Ako su ispunjeni uvjeti za primjenu „in-house“ izuzeća, JLS može na temelju odluke Predstavničkog tijela dodijeliti obavljanje komunalne usluge svom trgovačkom društvu. U slučaju da je osnovana javna ustanova, u dodjeljivanju odluke o povjeravanju obavljanja komunalne usluge ispunjeni su uvjeti za primjenu „in-house“ izuzeća te se ne primjenjuju odredbe ZJN 2016. Razlog tome leži u činjenici da ustanova ne smije obavljati drugu tržišnu gospodarsku djelatnost. Kada se obavljanje komunalne usluge povjerava vlastitom pogonu koju osniva jedinica lokalne samouprave, te pravnoj i fizičkoj osobi na temelju ugovora o obavljanju komunalne djelatnosti moraju se primjenjivati odredbe ZJN 2016. Kada se obavljanje komunalne usluge povjerava pravnoj i fizičkoj osobi na temelju ugovora o koncesiji, primjenjuju se odredbe Zakona o koncesijama (NN 69/17).

Zašto onda Ministarstvo ustraje da se u ovom Pozivu dodjeljuju bespovratna sredstva koja sadrže elemente državnih potpora, kada je prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13, 73/17 i 14/19), gospodarenje otpadom od interesa za RH? Davanjem sortirnica u koncesiju ili pronalaženjem voditelja sortirnice putem javne nabave država se po objavljenom pozivu odriče održivog i učinkovitog gospodarenje otpadom.

Odgovor na moje pitanje vjerojatno nikada neću saznati, međutim mogu i moram propitkivati ovakav  način rada i promišljanja Ministarstva.

Ovako koncipiran Poziv, kakav je sada budi sumnju da se namjerno izaziva kaos u sustavu gospodarenja otpadom. Pogotovo stoga što su mnogi JLS-ovi ucijenjeni otkupnom cijenom odvojeno prikupljenog otpada u reciklažnim dvorištima i odvojeno prikupljenog otpada na kućnom pragu ili putem zelenih otoka. Za otkup plastike JLS-ovi plaćaju i do 800 HRK po toni plastike, a nešto malo zarađuju samo na prodaji papira. Također, dovoljno je napraviti uvid u Registar dozvola i potvrda za gospodarenje otpadom. Iz Registra je vidljivo da je većina poduzeća koja se bave gospodarenjem otpadom, prošlu i ovu godinu, izvršila promjenu dozvole za gospodarenje otpadom te mogu vršiti oporabu otpada postupcima R12 i R13.

Upravo se u Uputama za Prijavitelj (UzP) navodi da će se u sortirnicama odvijati niz postupaka navedenih u Dodatku II. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13, 73/17 i 14/19), postupci oporabe otpada postupkom R12 Razmjena otpada radi primjene bilo kojeg od postupaka oporabe navedenih pod R1 – R11 (ako nijedna druga oznaka R nije odgovarajuća, ova može obuhvatiti prethodne postupke prije oporabe, uključujući prethodnu preradu kao što su, među ostalim, rasklapanje, sortiranje, drobljenje, sabijanje, peletiranje, sušenje, usitnjavanje, kondicioniranje, ponovno pakiranje, odvajanje, uklapanje ili miješanje prije podvrgavanja bilo kojem od postupaka navedenim pod R1 – R11). I opet u čemu je problem?

Zakon o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13, 73/17, 14/19) navodi da je gospodarenje otpadom od interesa za RH te su JLS-ovi dužni na svom području osigurati uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom. Prema Planu gospodarenja otpadom RH za razdoblje 2017. – 2022. godine sortirnice su građevine od regionalnog značaja, kojima mogu upravljati trgovačka društva u javnom vlasništvu. Tako da nitko ne sprječava komunalno društvo da se javi na javnu nabavu ili koncesiju za upravljanje sortirnicom.

Međutim, zašto se upravljanje sortirnicom ne može dodijeliti  Odlukom Gradskog/općinskog vijeća na upravljanje ‘lokalnom’ komunalnom društvu, koje je osnovano s ciljem održivog gospodarenja otpadom na svojem području?  Zašto se nije primijenio isti princip kao u Pozivu „Građenje reciklažnih dvorišta“, gdje se usluge koja se pružaju u reciklažnom dvorištu smatraju uslugom od općeg interesa??!. Također, aktivnost koja je predmet ulaganja i poslovi koji će se obavljati u okviru investicije nisu otvoreni za tržišno nadmetanje zbog zakonskog monopola trgovačkih društava čiji su osnivači JLS-ovi i u kojem drži većinski paket dionica ili udjela i javnih ustanova koje osniva JLS, a u slučaju da upravljanje reciklažnim dvorištem obavlja osoba odabrana kroz postupak dodjeljivanja koncesije radi se o izboru osobe na transparentan i tržišni način. Slijedom navedenoga, aktivnostima reciklažnog dvorišta ne narušava se tržišno natjecanje.

Poziv za sortirnice mogao se riješiti na isti način. Ako se usluga koja se odvija u reciklažnom dvorištu smatra uslugom od općeg interesa, onda je i usluga koja se odvija u sortirnicama isto od općeg interesa, koju trebaju Predstavnička tijela JLS-a dodijeliti odlukom svojim komunalnim poduzećima na upravljanje, jer se radi o lokalnoj infrastrukturi, koja će, premda gospodarski iskorištavana, imati marginalan učinak na prekogranična ulaganja te neće imati negativan učinak na trgovinu. Isto tako radi se o infrastrukturi kojom se osigurava korist za cijelo društvo, za koju Komisija smatra da nije u izravnom tržišnom natjecanju.

Također, trebalo je kao rezervnu opciju ostaviti dodjelu upravljanja sortirnicom putem javnog natječaja ili koncesije za one Korisnike koji nemaju vlastito komunalno poduzeće.

Iz sveg navedenog,  ostaje sumnja da se država, kao članica EU, svjesno odriče izuzetno važne javne politike – zaštite okoliša, točnije odriče se održivog gospodarenja otpadom što je u suprotnosti s Europskom politikom zaštite okoliša  koja se temelji na načelima opreznosti, preventivnog djelovanja i uklanjanja onečišćenja na samom izvoru, kao i na načelu „onečišćivač plaća”.

Ultimativan pristup sročen u Pozivu, gdje se  traži da se upravitelj sortirnice „mora“ nabaviti putem javnog natječaja ili koncesije, pomalo podsjeća na odlomke  knjige  “Gomora“. Ovakav Poziv je direktno pogodovanja velikim  nepoznatim „igračima“ kroz pokrivanje troškova upravljanja i rada sortirnice uz uobičajeni povrat i zasigurno nije u javnom interesu.  Nadalje, poklona ima još: pogoduje se i kroz naknadu kojom će se pokriti razlika između troškova i prihoda upravljanja i vođenja poslova sortirnice, ukoliko se ne osigura ekonomski održivo poslovanje, odnosno ako se cijenama koje upravitelj bude naplaćivao korisnicima sortirnica (ovlaštenim trgovačkim društvima za recikliranje odnosno obradu) ne bude mogla pokrivati cijena otkupa odvojeno prikupljenog otpada i troškovi njegove obrade/sortiranja.

Sumnju da će RH učinkovito i održivo gospodarenje otpadom prepustiti privatnim pružateljima usluge dodatno potpiruje nedavno objavljeno javno savjetovanje sažetka poziva na dostavu projektnih prijedloga u otvorenom postupku u modalitetu trajnog poziva „Izgradnja i opremanje postrojenja za biološku obradu odvojeno sakupljenog biootpada“ – kompostane. Naime, prema sažetku, prijavitelj na ovaj natječaj moći će biti mala, srednja i velika poduzeća registrirana za obavljanje barem jedne od djelatnosti gospodarenja otpadam najmanje godinu dana prije dana podnošenja projektnog prijedloga. S obzirom da su krajem prošle godine na javnom savjetovanju bila objavljena dva sažetka natječaja (za sortirnice i kompostane) koji su sasvim različito koncipirani od objavljenog Poziva i onog koji je sada trenutačno na savjetovanju vidljivo je da se ispunjenje postavljenih ciljeva iz Akcijskog plana kružnog gospodarstva prepuštaju u ruke privatnim poduzećima. Pritom se ne misli na moguće posljedice zbog neispunjavanja ciljeva.

Na kraju, kako će ovako koncipirani Pozivi utjecati na korisnike komunalnih usluga, građane? Ako se Poziv ne promijeni i ne omogući se dodjela komunalnom poduzeću putem odluke Predstavničkog tijela, omogućit će se „reketarenje“ JLS-ova od strane upravitelja sortirnica kroz pokrivanje troškova upravljanja i rada sortirnica ili kroz naknadu za pokrivanje razlika između troškova i prihoda upravljanja i vođenja poslova sortirnice. Proporcionalno tome, rast će cijena komunalne usluge za sakupljanje, prijevoz i obradu otpada, koju će plaćati građani. Međutim, neće doći do rasta cijena zbog dodjele sortirnice na upravljanje putem javne nabave ili koncesije, već će cijene rasti zbog izgradnje kapitalno-intenzivnog te radno-intenzivnog postrojenja. I za kraj, osim operativnih troškova, građani će možda morati i platiti trošak neostvarenja planirane razine pokazatelja tj. ako ne bude dostatna količina otpada na sortirnici. Naime, ako se ne ostvare zacrtane količine provedbena tijela Vam mogu odrediti financijske korekcije zbog neostvarenja planirane razine pokazatelja, dakle prijete Vam dvostruke financijske korekcije.

Pa ti sortiraj!

p.s. navedeni stavovi su isključivo moji!

Autor: Drago Pavlek, Stručnjak za pripremu i provedbu EU projekata

Zadnje novosti

geotermalna energija

Mala škola obnovljivih izvora energije (3)

Iskorištavanje geotermalnih izvora je izuzetno korisno jer je riječ o trajnom, stabilnom i jeftinom izvoru energije. Na Islandu 87 posto kućanstava koristi geotermalno grijanje